istorija

Istorija Tetoviranja: “Tetoviranje je starije od okrugle Zemlje”

11774675_10204457459651967_1158066870_n

­­     

   Zanimljivo je da su se u 4. veku pre nove ere pojavile prve sumnje da Zemlja nije ploča, već da je loptastog oblika (Aristotel), što je naučno dokazano tek hiljadama godina kasnije, a da su tetovaže poznatije koji vek duže. Interesantno je da oblik naše planete ne može da se promeni ili da se otkrije nešto novo u vezi sa tom činjenicom, a tetoviranje postaje naprednije svakog trenutka!

     S toga bih vas najpre upoznala sa Otzijem, Ledenim čovekom koji je živeo u Bakarnom dobu (oko tri hiljada godina pre nove ere). Iako nije najstariji dokaz da su se davno koristile tetovaže, ipak jeste prvi koji je otkriven u savremenom društvu. Pronađen je 1991. godine u Alpima, a uz pomoć rendgenskih zrakova, utvrđeno je da je imao (i dalje ima?) degeneraciju kostiju.
Naučnici smatraju da se u Bakarnom dobu tetoviranje koristilo u medicinske svrhe, kako bi se smanjio bol, s toga su na Ledenom čoveku i pronađene tetovaže u predelima gde je najviše imao problema sa kostima – na donjem delu leđa, kolenina, stopalima i zglobovima.
Svakako da je i tetoviranje izgledalo drugačije od onog koje nam je pozanto danas; boja se unosila u kožu tako što se ugalj u prahu trljao na željeno mesto.

      Ova kultura je bila popularna i u Egiptu naročito među ženama koje su bile plesačice. Iako vam verovatno prvo pada na pamet da su u pitanju bile prostitutke – nije tačno. Naprotiv, tetovaže koje su pronađene na njima su predstavljale tadašnje simbole božanstva, plodnosti i veselja.

      Premda su u početku Stari Rimljani odbijali ukrašavanje tela, kasnije su, videvši tetovažama istaknutu muževnost i okrutnost keltskih ratnika, prihvatili ovu praksu i svoje vojnike obeležili svojstvenim simbolima. Kako nikad nisu bežali od napretka, tako su Rimljani usavršili primenu, ali i uklanjanje ovih belega.

     Potom je došao period kada su ratnici Krstaških ratova tetovirali jerusalimski krst (11. i 12. vek) kako bi imali, ukoliko poginu u ratu, prigodnu sahranu. Šest vekova kasnije, evropski mornari su se upoznali sa tetovažama kada su se našli među stanovnicima pacifičkih ostrva. Devojke su bile tetovirane kada bi postale seksualno zrele (ovakva tradicija i danas živi), Havajci su tetovirali jezik sa tri tačke kada bi bili u žalosti, a domoroci Bornea na dlanovima su ucrtavali oko koje je predstavljalo njihovog duhovnog vodju u sledećem životu.

     Inače, reč „tetovaža“ potiče sa Tahitija gde „tatau“ znači lupiti, kucnuti oznaku u telo. Maori su poznati po facijalnim tetovažama koje su predstavljale dostignuća istetovirane osobe, dok se u Japanu praktikovalo radi ulepšavanja, magije ali i obeležavanje kriminalaca koje je sveukupno zabranjeno 1870. godine i od tada je tetoviranje ilegalno.

         Prvi profesionalni majstor je bio Martin Hildebrandt iz Bostona koji je tetovirao vojnike tokom Građanskog rata (1861-1865), prva mašinica za tetoviranje je nastala krajem 19. veka, a izumitelj je bio Semjuel O’Rajli iz Njujorka. Tetoviranje je postalo modernona američkom kontinentu i od ovog biznisa se bogato živelo.

         Nebitno da li smo se šetali pločom ili se vozili na kornjači kroz svemir, tetoviranje je uvek bilo u modi!

Autor: Lea Radlovački

Istorija tetoviranja :  “Tetoviranje je starije od okrugle Zemlje”